PD Butmir, osnovano je prije više od stoljeća na Ilidži. Njihove muzne krave su i prave “pozerke”, a redovne su i na tretmanu “pedikira”. O 800 grla brine 80 radnika, koji vrijedno obavljaju i poslove na njivama.
Student, samo pravo – kamo sreće pomislih, gledajući u prozor male portirnice na samom ulazu u najveću farmu muznih krava u Sarajevu i jednu od najvećih u Bosni i Hercegovini. Nije student uzvratih, na što se iz uredno okrečene bijele kućice pojavi gospodin portir, izgledom ne odajući da je uposlenik dobra iza čije ograde obitava 800 goveda, jedan konj, ovan i ovca te jedan rundavi pas i nekoliko mačaka koji su se eto tako nepozvano tu udomaćili.
Poput pravog domaćina, pa s pravom možemo reći “prvi čovjek” farme, uputi nas do zgrade uprave Poljoprivrednog dobra Butmir. Na pitanje da slučajno nema neke čizme, iako izgleda kao da radi u općinskoj administraciji, odgovara s osmijehom kako je čisto i da nam neće trebati čizme.
Tek oko zgrade uprave naziru se i prvi znaci poljoprivrede. Novi traktor, uredno bočno parkiran kao na izložbi, pored je i benzinska pumpa te kolska vaga i onaj pas s početka priče uživljen u ulogu čuvara ispred samog ulaza. PD Butmir egzistira više od 125 godina. Tačnije, odluka o njegovom osnivanju donesena je još 1893. godine. Vremenom je mijenjalo adresu i nazive, ali je zadržalo svoju funkciju poljoprivredne proizvodnje.
Jedan od naših domaćina, izvršni direktor za proizvodnju, Admir Pivić kaže nam kako su sve krave HF pasmine, Holstein Friesians: “Ovdje nema križanaca, nema miješanja ostalih pasmina.”
Mirnu šetnju farmom, nakratko prekida rika iz jedne od više štala. “Tražite hranu“, kaže Pivić, dok prilazi kravi, koja onako stidljivo povlači glavu ka njegovoj ruci, odajući istovremeno da joj pažnja prija. Njena susjeda je na tretmanu “pedikira” u vrhu štale. Tu je nekoliko radnika i veterinar koji nadgleda proces čišćenja papaka.
Trenutno je na farmi oko 800 grla, od toga je 460 muznih krava od kojih dobijaju mlijeko, a ostalo je podmladak. Nermina Krdžević-Sarač, rukovodilac službe stočarstva, dodaje da “broj teladi varira između 60-80 jer muška prodajemo, a ženska zadržavamo, odnosno vrši se remont“.
“Štalski prosjek je oko 23 litra mlijeka, ima ih koje daju 45-50 litara, a imaju i one koje su veća gravidnost, one prirodno spuštaju tu količinu, zasušuju, pripremaju se za teljenje. Uglavnom, kompletnu proizvodnju otkupljuje mljekara ‘Milkos’ već niz godina“, kaže ona.
Muža je automatska, nema kontakta s mlijekom. Muzač je na jednom redu s tri muzne jedinice, digitalne, koje po završetku na displeju prikazuju količinu, protok i vrijeme. Kompletan sistem je automatski, uključujući pranje jedinica.
Dnevno ovdje proizvedu oko 8.200 litara mlijeka, a ljeti i do 10.000 litara. To je trenutno jedino od digitalne tehnologije koja se koristi, inače, naši vodiči kroz šalu kažu rado bi im pustili Ludwiga van Beethovena, ali nemaju razglas, a priča se da uz njegove kompozicije daju više mlijeka.
Je li jutarnje martovsko sunce izmamilo junice u ograđeni prostor oko štale ili su pobjegle od čišćenja nismo uspjeli dokučiti. Ovdje ih je više od 280. Inače, proces proizvodnje je zaokružen, od teleta do krave, tako da nova goveda ne kupuju, a ova paze i čuvaju kao najrođenije.
Telići u boksovima
To nam pokazuje i pretporođajni i porođajni odjel. Period kada krave nisu na vezu je pred teljenje. Dva mjeseca po zasušenju, prebacuju se na livadu gdje im je omogućen puni ugođaj uključujući četke o koje se češu. Ispust je blizu porodilišta, tako doslovce zovu dio objekta namijenjen za teljenje, gdje krave borave 10 dana do termina. Svaka je vještački osjemenjena pa se zna i kada će se oteliti.
Mi zatičemo nekolicinu njih koje strpljivo čekaju termin. Posljednja se otelila 8. marta, piše iznad njene glave. Telad su odvojena jer je pasmina specifična, koščata i teška. Udobno su smješteni u boks, preko puta majki.
“Dešavalo se nekada prije da krava legne na tele i uguši ga. Mi smo to davno riješili, odvajanjem teladi u ove boksove. Jedva dočekamo svako od njih. Kada se rodi, krava se izmuze i daje se teletu da pojede taj kolostrum“, pojašnjava Krdžević-Sarač.
Većih problema s bolestima nemaju, jer su na stalnoj usluzi govedima i veterinari, zaposleni u ovom preduzeću. Gravidne krave redovno vakcinišu protiv rota i korona virusa kako bi zaštitili mlade, ali i protiv ostalih oboljenja poput ekstremiteta, artritisa, do kojih najčešće dolazi zbog smještaja. Stropovi su niski pa se stvara vlažnost zbog nedovoljne cirkulacije zraka.
“Ako češće leže, imaju problema s ekstremitetima, odmah se usporava i probava, pa obolijevaju i drugi sistemi, mliječna žlijezda i pluća. Svakodnevni su pregledi, posebno onih pred teljenje, rektalno se provjerava ako ima neki klinički simptom, da li je maternica rotirana, kakav je položaj teleta i slično. Telad se. također, redovno vakcinišu i protiv upale pluća, jer je ovdje malo hladnije zime“, kaže nam Emina Ćosović, jedan od veterinara.
Zemlja spremna, a poticaja nema
Hranu za životinje, uglavnom onaj kabasti dio, uspiju sami osigurati sa svojih površina. Dok obilazimo farmu, šefica službe stočarstva navodi kako raspolažu s oko 250 hektara obradivog zemljišta, jedan dio je ovdje ispod farme, a drugi je u Butmiru.
“S tih površina obezbjeđujemo kukuruznu silažu i jedan dio sijena, a ostatak kupujemo, preko tendera. Ostala hraniva također kupujemo, koncentratne smjese, sve dodatke – stočna sol, stočna kreda“, kaže šefica službe stočarstva.
Poskupljenja su ih pogodila, kao i sve druge poljoprivredne proizvođače. Ovdje svako grlo dnevno pojede 10-12 kilograma smjese žitarice, koje su u zadnje dvije godine poskupile i za 40 posto. Izvršni direktor Pivić kaže kako cijene nisu prestale rasti još od početka pandemije Covida. Osim što je umjetno gnojivo skuplje za 300 posto, njega, kako dodaje, i nema na tržištu.
“Tražili smo od federalnog ministarstva interventnu pomoć, da se ne čeka usvajanje budžeta, rekli su 50 litara po ha obradive površine. Mi smo tražili i 400 – 600 KM/ha kao interventnu pomoć, vidjet ćemo šta će odgovoriti. Poskupile su i žitarice, najviše soja, koja zna i dnevno rasti po 50 eura“, kaže Pivić, dodavši kako strahuju i od novih poskupljenja. Hambari od prošle žetve su, kaže, prazni.
Preduzeće je samofinansirajuće pa uslijed velikih poskupljenja naši domaćini kažu da bi teško izdržali bez poticaja. Situacija je i sada vrlo teška jer im nisu isplaćeni oni za četvrti kvartal prošle godine, a ovogodišnji su u zastoju zbog neusvajanja federalnog budžeta.
“Kad nam najviše treba, novca nema. Snijeg je prošao, zemlja je spremna, samo da se ubaci sjeme, ali nema“, dodaje Pivić, objašnjavajući da sve u ovom preduzeću, i brigu o govedima i poslove na njivama, obavlja ukupno 80 radnika.
Konj i ovce za studente
PD Butmir je i dalje edukativni centar. Praktično znanje ovdje stiču studenti Veterinarskog i Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta, kao i učenici srednjih škola ove struke. Zbog njih je svoj dom ovdje našao i crni stasiti konj, koji nas pozdravlja udarajući kopitom o zemlju dok ga zatičemo “na sunčanju”.
U uglu imanja ovog preduzeća, poput prizora s razglednice, na osunčanoj livadi – ovan i ovca. Oni možda ne bi bili zadovoljni Beethovenovim kompozicijama, više se u nekom hippie izdanju, Rasta style. Radnik koji brine o njima, smije se na našu konstataciju i kaže:”Šišaju ih studenti, kad im bude po planu“. A čini se da i njima dvome odgovara takva njega, jer kako drugačije objasniti njihovu starost od 20 godina, iako im je životni vijek 12.
Prije nego smo napustili ovo imanje, uvjerili smo se i da je sistem za pročišćavanje otpadnih voda uspješno instaliran, a uskoro će biti i u punom pogonu. Riječ je o projektu vrijednom 300.000 KM.
Idiličnu atmosferu s ove farme možete pogledati i u priloženoj galeriji fotografija.
Više slika i originalni članak mogućše je pronaći na: https://www.agroklub.ba/stocarstvo/kako-funkcionise-jedna-od-najstarijih-farmi-u-bih-idila-kao-u-filmu/75403/
